U POTRAZI ZA IZLASKOM IZ KRIZE I ''OŽIVLJAVANJE'' MARKSA
U potrazi za izlaskom iz globalne krize sve češće se poteže Marks i pokušavaju se pronaći rešenja u njegovim tekstovima. Na Marksa se pozivaju ne samo t. zv. marksisti, nego i neoliberali koji uveliko koriste kategorije koje je Marks koristio u svojim briljantnim analizama kapitalizma svog doba.

Međutim, da bi nam Marks pomogao u rešavanju problema savremenog sveta nužno bi bilo pre svega ostvariti dve bitne pretpostavke. Prva bi bila: iz njegovih tekstova utvrditi izvornu autentičnost  Marksove misli, a druga aktuelnost pojedinih Marksovih analitičkih kategorija.

To nije ni malo jednostavno. Naime, Marks je često za mnoge pojmove koristio raznličite termine, kao što je i za različite pojmove koristio iste termine (primer termin ideologija). Osim toga Marks je pisao na više jezika, pa postoji problem  neadekvatnosti korespodentnih termina. Taj problem naročito je izražen u nekim prevodima Marksovih tekstova. Na primeru jednog od najznačajnijih mesta Marksovog Grundrisse-a, gde se prepoznaje osnovna paradigmatska teza Marksove antropologije bitna za tumačenje transformacije čoveka kao biološkog bića u čoveka kao društveno biće, ali i za tumačenje uloge informacionog društva za emancipaciju čoveka, prikazaćemo do kakvih je nedopustivih grešaka došlo od strane inače eminentnih autora koji su prevodili Marksa. Od šest prevoda jedino je češki bio adekvatan. Lično sam prisustvovao jednoj raspravi na kojoj se pozivalo na ovaj iskrivljeni tekst da bi se dokazivalo kako se čovek podruštvljavanjem otuđuje umesto emancipuje.


Originalni nemački tekst (K. Marks, Grundrisse der Kritik der politischen Ökonomie, DIETZ VERLAG BERLIN 1974, str. 6. i Internacionalna marksistička internet arhiva):

Aber die Epoche, die diesen Standpunkt erzeugt, den des vereinzelten Einzelnen, ist gerade die der bisher entwickeltsten gesellschaftlichen (allgemeinen von diesem Standpunkt aus) Verhältnisse. Der Mensch ist im wörtlichsten Sinn ein ζωον πολιτικον, nicht nur ein geselliges Tier, sondern ein Tier, das nur in der Gesellschaft sich vereinzeln kann.


Engleski prevod (K. Marx, Grundrisse, prevod na engl. Martin Nicolaus, Penguin Books, 1973, str. 84. i Internacionalna marksistička internet arhiva):

But the epoch which produces this standpoint, that of the isolated individual, is also precisely that of the hitherto most developed social (from this standpoint, general) relations. The human being is in the most literal sense a ζωον πολιτικον not merely a gregarious animal, but an animal which can individuate itself only in the midst of society.


Francuski prevod (Internacionalna marksistička internet arhiva):

Mais l'époque qui engendre ce point de vue, celui de l'individu isolé, est précisément celle où les rapports sociaux (revêtant de ce point de vue un caractère général) ont atteint le plus grand développement qu'ils aient connu. L'homme est, au sens le plus littéral, un ζωον πολιτικον , non seule­ment un animal sociable, mais un animal qui ne peut s'isoler que dans la société.


Italijanski prevod (Internacionalna marksistička internet arhiva)

Ma l’epoca, che produce questo punto di vista -dell’individuo isolato-, è appunto quella del rapporti sociali (generali da questo punto di vista) fin qui più sviluppati. Nel senso più letterale, l’uomo è uno ζωον πολιτικον , non solo un animale sociale, ma anche un animale, che solo in società può isolarsi.


Portugalski prevod (Internacionalna marksistička internet arhiva)

Contudo, a época que gera este ponto de vista, esta idéia do indivíduo isolado, é exatamente a época em que as relações sociais (universais, segundo esse ponto de vista) alcançaram o seu mais alto grau de desenvolvimento.O homem é, no sentido mais literal, um ζωον πολιτικον (animal político); não é simplesmente um animal social, é também um animal que só na sociedade se pode individualizar.


Češki prevod (Internacionalna marksistička internet arhiva)

Ale epocha, která toto stanovisko ojedinělého individua vytváří, je právě epochou až dosud nejrozvinutějších společenských (s tohoto stanoviska všeobecných) vztahů. Člověk je v nejdoslovnějším smyslu ζωον πολιτικον , nejen družný živočich, nýbrž i živočich, který se může stát ojedinělým jen ve společnosti.


Srpskohrvatski prevod (Moša Pijade, Gajo Petrović; MED, 19, str. 6):

Ali epoha koja rađa ovo stanovište, stanovište osamljenog pojedinca, upravo je epoha dosad najrazvijenijih društvenih (općih s ovog stanovišta) odnosa. Čovjek je u najdoslovnijem smislu riječi  ζωον πολιτικον , ne samo društvena životinja nego životinja koja se samo u društvu može osamiti.


Srpskohrvatski prevod (Života Milojković, Kritika političke ekonomije, Svetlost, Beograd, 1935., str. 14):

Ali epoha koja rađa ovo stanovište, stanovište usamljenih pojedinaca, - to je upravo epoha dosad najrazvijenijih društvenih (sa ovoga stanovišta - opštih) odnosa. Čovek je u bukvalnom smislu reči ζωον πολιτικον , ne samo društvena životinja nego i životinja koja može samo u društvu biti usamljena.


Ispravljeni engleski prevod (Srboljub Stojanović):

But the epoch which produces this standpoint, that of the individuated (unique) individual, is also precisely that of the hitherto most developed social (from this standpoint, general) relations. The human being is in the most literal sense a ζωον πολιτικον not merely a gregarious animal, but an animal which can individuate itself only in the midst of society.


Ispravljeni francuski prevod (Srboljub Stojanović):

Mais l'époque qui engendre ce point de vue, celui de l'individu individualisé, est précisément celle où les rapports sociaux (revêtant de ce point de vue un caractère général) ont atteint le plus grand développement qu'ils aient connu. L'homme est, au sens le plus littéral, un ζωον πολιτικον , non seulement un animal sociable, mais un animal qui ne peut s'individualiser que dans la société.


Ispravljeni srpskohrvatski prevod (Srboljub Stojanović):

Ali epoha koja rađa ovo stanovište, stanovište individualizovane individue (opojedinjenog, upojedinjenog, samosvojstvenog pojedinca), upravo je epoha dosad najrazvijenijih društvenih (opštih s ovog stanovišta) odnosa. Čovek je u najdoslovnijem smislu reči ζωον πολιτικον , ne samo društvena životinja nego životinja koja se samo u društvu može individualizovati (opojediniti, upojediniti, postati samosvojstveni pojedinac, postati pojedinac drugačiji od ostalih pojedinaca).

Što se tiče ostvarenja druge pretpostavke, utvrđivanje aktuelnosti pojedinih Marksovih analitičkih kategorija ni tu stvar nije tako jednostavna.

Danas se istina sve češće iznosi teza o aktuelnosti Marksovih analitičkih kategorija, ali se pri tome ne pravi razlika između analitičkog instrumentarija namenjenog interpretaciji nekog vremenski ili prostorno užeg segmenta zbilje i instrumentarija namenjenog interpretaciji širih područja stvarnosti.

Nalazimo se u zadnjoj fazi tranzicije kapitalizma u postkapitalizam. Kapitalizam je ustvari mrtav. Funkciju upravljanja svetom od nevidljive ruke kapitala preoteli su globalni centri moći, a kapital je od gospodara postao njihov sluga. Uz znanje i informacije, i vojnu silu, postao je samo jedna od tri najvažnije poluge njihove moći. Time je kapital izgubio svoj subjektivitet a kapitalizam svoje konstitutivno obeležje, i tako prestao da postoji. Međutim, ostale su neke njegove konsekutivne komponente kao što su tržište, robno-novčana privreda, cirkulisanje kapitala. Iako su te komponente u međuvremenu, delimićno pod uticajem objektivnih ekonomskih zakonitosti, a delimično svesnim delovanjem (intervencijama) na osnovu međusobnih dogovora glavnih centara moći, iz osnova promenile svoju funkciju u međunarodnom ekonomskom poretku, pa su postale instrumenti upravljanja tih centara od, za njih, egzistencijalne važnosti. Stoga je podržavanje vere u večitost tih konsekutivnih komponenti nekadašnjeg kapitalizma, istovremeno povezano sa uveravanjima da kapitalizam, ne samo da nije mrtav nego da je i on večit.

Mit da kapitalizam nije mrtav podržavaju, na žalost, osim neoliberala i mnogi pseudomarksisti. Koriste je kao analitičku kategoriju iako joj je kao takvoj već prošao rok trajanja. Time ustvari postaju saveznici neoliberala koji tu kategoriju koriste kao doktrinarnu. Na taj način pogrešno usmeravaju i borbu protiv postojećeg globalnog poretka i dominacije centara moći, tako da se ona pretvara u rat  protiv vetrenjača.