STERILNI MARKSIZAM DVADESETOG VEKA
Svoju kritiku sterilnog marksizma, odnosno možda bolje reći sterilnih marksista dvadesetog veka počeo sam još davne 1949. godine. 25.07. te godine,na marginama Marksovog Predgovora za njegov PRILOG KRITICI POLITIČKE EKONOMIJE, na mestu gde Marks govori o ulasku buržoaskog društva u novi stadijum razvitka s otkrivanjem kalifornijskog i australijskog zlata, napisao sam sledeću belešku: "Kada je Marksu izgledalo da s otkrivanjem kalifornijskog i australijskog zlata buržoasko društvo ulazi u novi stadijum razvitka, zar i pronalaženje mogućnosti iskorišćavanja atomske energije, koje sa ekonomske strane predstavlja daleko značajniji momenat, ne označava početak jednog novog stadijuma u razvitku buržoaskog društva? Kakav će uticaj ovaj pronalazak imati na razvitak materijalnih proizvodnih snaga i na zaoštravanje sukoba između njih i postojećih odnosa proizvodnje? Izgleda da savremeni marksistički teoretičari nisu sposobni ili nemaju volje da se upuštaju u ova pitanja." I danas možemo slobodno reći da ni za poslednjih pet i po decenija marksisitička kritika političke ekonomije nije otišla mnogo dalje od poslednjih Lenjinovih promišljanja.