O REZIDUUMU (beleške za esej)
Reziduumi proizlaze iz heurističkog određivanja granica sistema koji se istražuje i redukcije koja nužno prati proces definisanja sistema. Reziduum je ustvari sve ono što preostane od sveukupnosti kada se oduzme definisani sistem. Prikazano simbolički ta relacija izgleda sledeće:

                                                           R' = U - S,
ili:                                                        S = U - R',

gde U predstavlja sveukupnost (metauniverzum, metakosmos), S sistem, a R' reziduum, odnosno sveukupnu okolinu sistema.

No, ako se sveukupnost (metauniverzum, metakosmos), zbog nemogućnosti njene sveobuhvatnosti pri istraživanju, svede samo na sistem i njegovu relevantnu okolinu (čije granice se takođe utvrđuju heuristički i nisu apsolutne, jer se pri daljem istraživanju mogu menjati - proširivati ili redukovati), onda se reziduum takođe svodi samo na relevantnu okolinu sistema. Tada sistem i relevantnu okolinu sistema tretiramo kao mali univerzum i tada će reziduum biti definisan kao razlika koja se dobije kada se od malog univerzuma oduzme definisani sistem:

                                                           R' = mU - S,
ili:                                                        S = mU + R',

gde mU predstavlja mali univerzum (mali kosmos), S sistem, a R' reziduum, odnosno u ovom slučaju relevantnu okolinu sistema. Naravno, kako iz heurističkog karaktera definicije malog univerzuma (malog kosmosa) kao i relevantne okoline sistema proizlazi, on će se jedanput definisati kao makrokosmos (kao nama poznati i empirijskim istraživanjima dostupni deo megakosmosa), drugi put eventualno kao sunčev planetarni sistem, treći put kao zemljin ekositem i sl., sve u zavisnosti od postavljenog istraživačkog zadatka.

Međutim, ono što je bitno to je da su sve definicije sistema, njegove okoline i svih ostalih elemenata u istraživačkom procesu heurističkog karaktera, a da je  definisanje, kao deo procesa spoznaje, i samo proces spoznajnog pretvaranja  (transformacije) stvari po sebi u stvari za nas, odakle i proizlaze njegovi dometi.

Stoga bi besmisleno bilo ma koju od navedenih kategorija apsolutizovati i u njoj i njenim odnosima prema ostalim kategorijama tražiti odgovore na pitanja koja se tiču sveta po sebi. To je slučaj i sa pokušajima da se iz pojma reziduuma, koji je po definiciji pojam iz sfere sveta za nas, traže odgovori za živo kao stvar po sebi, kao aspekt sveta po sebi koji je «nedokučiv naučnoj spoznaji», čiji je upravo jedan od instrumenata pojam reziduuma. Sa tog stanovišta živo će biti upravo ono što se dogovorimo da je živo, ono što definišemo kao živo, a isto tako će i čovek biti ono što se dogovorimo da je čovek, ono što definišemo pod pojmom čovek.