NAUKA I FILOZOFIJA - MOGUĆNOSTI NJIHOVE KONVERGENCIJE -
(beleške za esej)
Nauka se bavi tubitkom a filozofija sveukupnim bitkom uključujući i odnos bitka i tubitka. Mogućnost za konvergenciju nauke i filozofije leži upravo u mogućnostima konvergencije spoznavanja tubitka i bitka. Treba, međutim, imati u vidu da se i nauka i filozofija, bez obzira na različite nivoe apstrakcije, ipak u suštini obe bave spoznajnom transformacijom stvari po sebi u stvari za nas, odnosno sveta po sebi u svet za nas.

Osnove za moguću konvergenciju ova dva spoznajna procesa može predstavljati teorija sistema i široke mogućnosti koje ona daje adaptibilnošću svojih heuristički definisanih kategorija. Ovde je od posebnog značaja odnos kategorija: sistem - relevantna okolina sistema - sveukupnost i mogućnosti permanentne promenljivosti njihovih definicija. Osim toga treba imati u vidu da se svaka od ovih definicija može postaviti kao definicija u užem smislu i definicija u širem smislu i da su i odnosi između tako postavljenih definicija takođe promenljivi.

Teorija sistema daje mogućnosti da se premosti svaki, pa i najdublji, jaz između najapstraktnijih i najkonkretnijih problema. Putem malih sistemskih modela moguće je proučavati zakonitosti ponašanja i najvećih relativno autonomnih sistema iz realnog sveta. Isto tako moguće je proučavati i neke opšte zakonitosti koje važe za pojedine aspekte (datosti) čitave sveukupnosti, kao na primer raspodelu verovatnaća njihovog ispoljavanja koja bi mogla da važi za celu sveukupnost (metauniverzum, metakosmos), sve njene datosti.